Dnevne rutine u obitelji

Baš kao što kontrolni toranj u zračnoj luci uspješno upravlja dolaznim i odlaznim letovima na nekoliko pisti, i naš mozak treba takve vještine kako bi filtrirao ometanja, odredio važnost zadataka, pamtio pravila i ciljeve te kontrolirao naše reakcije. Znanstvenici te vještine nazivaju izvršnim funkcijama i samoregulacijom (1) i one su nam neophodne za uspješno učenje i razvoj. Znate one učenike koji sami sebi postave ciljeve učenja i onda pokušaju pratiti i upravljati svojim razmišljanjem, motivacijom i ponašanjem i čini se kao da im učenje uvijek ide od ruke? Oni imaju dobre vještine samoregulacije.

Zar ne bismo svi voljeli pomoći našoj djeci da razviju te vještine?

Na sreću, postoji nekoliko načina.

U ovom članku ćemo se usmjeriti na rutine.

Zanimljiva činjenica o rutinama (2):

- Učitelj u jednom danu donese više odluka koje utječu na živote drugih, nego što to učini izvršni direktor u mjesec ili godini dana. Jedini način na koji to uspijevaju je uz pomoć rutina.

Možda se pitate – kakve sad veze imaju rutine i ove izvršne funkcije i samoregulacija? Bez rutina, život može postati prilično hektičan. Već znate kako to izgleda – roditelji lude jer je dijete (opet) zaboravilo napisati zadaću, dijete ne želi na spavanje jer je sinoć moglo biti dugo budno, braća se svađaju oko spremanja sobe jer se ne zna čiji je red, a nitko ne želi spremati… Sav taj kaos i nepredvidljivost aktiviraju reakciju koja se zove „bori se ili bježi“ (engl. fight or flight). Ako se ove reakcije prečesto izazivaju, postaje teže uključivati izvršne funkcije. Da ne bude zabune – život ne može biti savršeno organiziran, a djeca se svakako moraju naučiti nositi sa stresom. No, ona trebaju iskusiti količinu stresa koju mogu, uz pomoć podrške odraslih, kontrolirati i na taj način razvijati mehanizme koji im pomažu nositi se sa stresom. Recimo, stres koji se javlja kada se ne mogu popeti na ljuljačku ili složiti dvije kockice Legića je primjeren za djecu. I tada roditelji mogu razgovarati s njima, pomoći im i ohrabrivati ih. 

Dosljedne i predvidljive rutine pomažu da život u obitelji i školi glatko teče. Iako se život ne može automatizirati, uvođenje rutina poput pranja zubi nakon doručka, pripremanja odjeće i školske torbe prije odlaska na spavanje, vađenje posudice za užinu iz torbe odmah nakon povratka iz škole mogu vam olakšati život i uštediti malo vremena.

Odlično! Znači li to da, čim se dogovorimo oko rutina i uvedemo pravila, više neće biti borbe oko odlaska na spavanje, svađanja s braćom i sestrama, muke oko zadaće, natezanja oko obroka…? Ne. Sve ovo će se vrlo vjerojatno događati. No, trebalo bi biti jednostavnije. Rutine pomažu djeci da razumiju što očekujemo od njih, osjećaju se sigurno i vjerojatnije je da će obaviti sve što trebaju. Ne možemo pretpostaviti da djeca znaju što od njih očekujemo i kako želimo da se ponašaju ako im to ne pokažemo (2). 

Kako roditelji mogu uvesti i uvježbavati rutine s djecom?

Uz plakat ili popis rutina.

Mi smo počeli s jednostavnim sličicama rutina jutarnje toalete i stavili ih u kupaonicu. Tako su Einstein E i Power P imali vizualni podsjetnik na sve što trebaju napraviti kada se probude. U vrtiću smo vidjeli da imaju sličice djece koja se oblače prije nego izađu van na igru. Naravno

da smo nešto slično stavili u naš hodnik. Puno je jednostavnije nego da ih stalno provjeravamo – Jesi se obuo? Što čekaš? Hajde, moramo požuriti.

Vizualni podsjetnici su nam pomogli da taj proces brže teče. Da ne bude neke zabune i iluzija o savršeno organiziranoj obitelji u kojoj sve teče glatko uz pomoć sličica s rutinama - i dalje moramo pregovarati, objašnjavati, poticati, ali i braniti i nametati svoja pravila s vremena na vrijeme. No, s ovim planerima i posterima je to jednostavnije.  

Evo nekoliko koraka za dnevno planiranje i rutine. Ovisno o dobi djeteta, uključite ga u izradu plakata ili popisa s odgovarajućim aktivnostima. To može biti izrezivanje, bojenje, razgovor o planovima ili zajedničko planiranje.

  1. Napišite (ili isprintajte sličice) aktivnosti koje obavljate u jednom uobičajenom danu u obitelji – kada se djeca bude i idu u krevet, aktivnosti koje bi trebali raditi ujutro ili prije spavanja…
  2. Napravite listu rutina koje želite uvježbati. Da bi bilo jednostavnije, ne trebate u jednoj listi isplanirati cijeli dan. Odvojeni popisi za različite aktivnosti i doba dana bi mogli biti od pomoći. Popis na kojemu su sve dnevne aktivnosti je previše i za odrasle, kamoli dijete.
  3. Stavite popis rutina tako da ga djeca vide. Recimo, rutine prije odlaska u krevet (spremanje igračaka, oblačenje pidžame, čitanje knjige…) možete staviti na zid u dječju sobu. Popodnevne aktivnosti (odlazak u šetnju, pripremanje užine, igranje kockama…) možete staviti u dnevnu sobu. Učenje, pisanje zadaće, šiljenje olavaka – na radni stol.

Naravno, nije dovoljno samo napraviti plakate ili liste i polijepiti ih naokolo. Na taj način dijete neće usvojiti rutine niti razvijati vještine samoregulacije. Potrebno je zajedno vježbati, redovito prolaziti kroz aktivnosti na plakatu, pustiti djetetu da pokaže da razumije rutine. Ako pokraj radnog stola stoji popis obaveza za školu (kratko ponavljanje, pauza 15 minuta, zadaća iz matematike, pauza 15 minuta, zadaća iz kemije, čitanje, pernica) manja je vjerojatnost da će dijete zaboraviti našiljiti olovke u pernici ili napisati zadaću. Ako prati popis, dijete sve manje treba mamu i tatu da stalno ispituju - Jesi li napisao zadaću? Iz svih predmeta? Jesi učio danas? Je li ti torba spremna za sutra?

Još su bolji rezultati ako dijete samo napravi svoj popis. Ovo predstavlja korak bliže samoregulaciji.

Neki se možda pitaju – kako da učim djecu o planiranju i samoregulaciji kad i ja jedva preživim svoj kaos od dana. Na sreću, nikad nije prekasno poboljšati ove vještine. Čak i nakon što pređemo dvadesete, još uvijek možemo naučiti nove i učvrstiti postojeće vještine (1). Naravno, potreban je puno veći trud ako su temelji slabi.  I zato, uzmite kalendar, postavite ciljeve i planove i krenite raditi na organiziranijoj verziji sebe :) 

Usvajanje rutina samo je jedan od mogućih puteva za poticanje razvoja izvršnih funkcija i vještina samoregulacije. To nije cijeli recept, već samo jedan od sastojaka. Tu su još izbor, aktivno sudjelovanje, personalizacija, propitivanje, postavljanje ciljeva i mnogi drugi. O nekima od njih čitajte u sljedećem postu.


(1) Center on the Developing Child at Harvard University (2017). Three Principles to Improve outcomes for Children and Families.
(2) Shalaway, L. (1998). Learning to Teach – Not Just for Beginners: the Essential Guide for all. Scholastic Inc.