Vrijeme pred ekranom: za i protiv

Ovo je prilično osjetljiva tema, pogotovo u ranom djetinjstvu. S jedne strane imamo velik broj istraživanja koja govore o negativnim učincima vremena provedenog pred ekranima, a s druge su strane roditelji koji ovo vrijeme vide kao način da sačuvaju malo zdravog razuma. Neki od njih rade od doma (pogotovo sad u vrijeme korone), drugi dođu doma preumorni nakon noćne smjene. Neki to vrijeme koriste za razgovor s prijateljima ili da napune baterije, dok drugi vjeruju da djeca mogu nešto i naučiti. A neki roditelji jednostavno smatraju da crtići trebaju biti velik dio djetinjstva.

Table of Contents

Zašto je vrijeme pred ekranima loše?

Često smo bombardirani najnovijim istraživanjima koja ukazuju na negativne posljedice koje vrijeme provedeno pred ekranima ima na zdravlje i opće stanje djece i mladih, kao i preporukama da se to vrijeme zamijeni nekim drugim aktivnostima. Zašto je to toliko loše za djecu?

Pogledajmo prvo što kažu istraživanja o ovoj temi.

Za početak, duže vrijeme provedeno pred ekranom povezano je s brojnim zdravstvenim problemima djece i mladih, a posebice se ističu adipoznost (pretilost), nezdrava prehrana, simptomi depresije i lošija kvaliteta života.

Nadalje, velik broj studija pokazuje da previše vremena pred ekranima može uzrokovati:

  • Zaostajanje u jezičnom razvoju
  • Loše spavanje
  • Umanjene izvršne i kognitivne funkcije
  • Smanjenje povezanosti roditelja i djece
  • Pretilost

Iako više od trećine roditelja smatra kako vrijeme pred ekranima pomaže kognitivnom razvoju djece, znanstvenici i dalje nisu sigurno koliko i na koji način djeca mlađa od pet godina uistinu mogu naučiti nešto na ovaj način.

Svi navedeni problemi se odnose na previše i prečesto gledanje televizije ili drugih medija. No, koliko je vremena previše? Prema naputcima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), za djecu mlađu od dvije godine, sve je previše. Dakle, djeca ove dobi ne bi trebala uopće biti izložena nikakvim sadržajima na elektroničkim uređajima. No, u Republici Hrvatskoj, 79% djece počne počinje provoditi vrijeme pred ekranima i prije nego napune dvije godine. Oni nešto stariji, predškolci, provode od 2 do 3.6 sati pred ekranima dnevno (preporuka je maksimalno 2 sata). 

Bez ekrana - lakše reći nego učiniti?

Koliko je uistinu lako slijediti ove preporuke?

Recimo da roditelj dođe kući nakon posla, glava samo što ne eksplodira, a djeca postavljaju tisuću pitanja. I onda se još posvađaju i potuku. Ili možda netko ima četverogodišnjaka i novorođenče. Kolike su šanse da mlađe dijete neće niti pogledati u ekran uz svog starijeg brata ili sestru prije nego napuni dvije godine? Ili ako živite 800 km od svoje obitelji. Jedan od načina za održati vezu s njima su video pozivi i snimke. Zar je uistinu bolje uskratiti djetetu ovaj kontakt s djedom i bakom samo kako ne bi bilo izloženo ekranima?

Svi znamo da se društvene i kognitivne vještine bolje razvijaju u kontaktu s drugima nego gledajući u ekrane. Ali, znači li to da je dijete osuđeno na propast ako mu se ponekad dopusti da pogleda crtani?

Odgovor na ovo pitanje zapravo i nije tako jednostavan. Puno je tu elemenata koje treba uzeti u obzir – Spava li dovoljno? Hrani li se zdravo? Provodi li puno vremena u prirodi? Kreće li se dovoljno? Igra li se s drugima? Čitate li zajedno? Razgovarate li o tome što gleda?

Ako je većina odgovora pozitivna, onda im se ništa loše neće dogoditi od nekoliko crtića.

Ima li vrijeme pred ekranima i nešto pozitivno?

Kada govorimo o starijoj djeci (čitaj opet: starijoj djeci), istraživanja pokazuju da vrijeme pred ekranima može biti i sredstvo za učenje, ako se u obzir uzmu dva ključna elementa: sadržaj i kontekst. Imajući to na umu, gledanje emisija i crtića može poslužiti za proširivanje znanja.

Ovo možemo zaključiti i na primjeru moje djece. Einstein E i Power P gledaju crtiće 20-30 minuta dnevno i uvijek uspiju nešto naučiti. Uz puno razgovora o tome što su gledali, roditelji također mogu proširiti znanje o dinosaurima  :) 

(Izvadak iz transkripcija)

Power P: Indosuchus s tim lovi druge dinosaure.

Mama: Pa moguće da je i velociraptoru za to služila kandža.

Gdje ćemo to saznati?

Power P: Pa ja sam to već nekad vidio u Dinozug filmu (naziv crtića o dinosaurima).

I ja sam vidio u Dinozug film isto i velociraptora.

Mama: Dobro…

Power P: Ali tamo sam otkrio za šta on ima Federn (perje).

Mama: Zašto on ima perje?

Power P: Federn!!

Mama: Pa perje.

Power P: Da.

Mama: Zašto ima perje?

Power P: To njega grije.

I tamo sam ja otkrio da u noći u Wüste (pustinji), gdje on živi…

Mama: Pustinja?

Power P: Da, u pustinji, onda bude noću malo neudobno i hladno.

 

(Dob: 5 godina 10 mjeseci)

Kao što vidimo, uistinu je moguće naučiti nešto iz crtića. Razlog više da ti crtići budu edukativni i primjereni dobi. Uz sadržaj, bitan je i kontekst. Postavljate pitanja (ako je netko propustio, ovdje se govori o važnosti postavljanja pitanja), raspravljajte i razgovarajte o crtićima ili filmovima koje dijete gleda.

Vjerojatno ste primijetili da djeca često glume likove iz crtića. Postovjećuju se s njima. Zanimljivo je promatrati kako jezik crtića utječe na njihovu igru. U jednom malom istraživanju koje sam provela sa svojom djecom u dobi od četiri godine, primjećuje se da je veza između jezika crtića i igre značajna. To znači da vrijeme pred ekranima može biti naš saveznik u (više)jezičnom razvoju djece.

Ovo je jedan od primjera.

Za Einstein E and Power P, Traktor Tom razumije samo hrvatski. Zašto? Zato što su taj crtić gledali na hrvatskom.

(Izvadak iz transkripcija)

(dijalog na njemačkom)
Mama: Traktor Tom? Hoćemo to staviti ovdje?

(dijalog na hrvatskom)
Power P: Ne, on govori samo na hrvatskom.
Mama: Na hrvatskom?
Power P: Cijeli dan.
Mama: A jel može malo i na njemačkom?
Power P: Ne.
Mama: Samo na hrvatskom?
Power P: Znaš, ne razumije ti on baš njemački.

(Dob: 4 godine 6 mjeseci)

S druge strane, Jet i Dizzy (iz crtića Super Wings) govore samo njemački. Zašto? Zato što su ovaj crtić gledali na njemačkom.

Što možemo zaključiti o vremenu pred ekranima:

  • Manje je bolje
  • Čak i ako ponekad pretjeramo, nije kraj svijeta
  • Potrebno je voditi računa o sadržaju
  • Razgovarajte o onome što se gleda

Najvažnije, ne zaboravite da za zdrav razvoj djeca trebaju prirodu, igru, čitanje priča, crtanje, penjanje, skakanje, bicikle i romobile, drugu djecu i odralse, zdravu hranu, dovoljno sna... I pokoji crtić.

 

(Za reference pogledaj englesku verziju)